Početna Um i podsvijest Kako funkcionira naš um

Prirodna orijentacija ljudskog tijela je ka Zdravlju!

Kako funkcionira naš um

Da potpuno razumijete na koji način hipnoza djeluje, vrlo je važno da prvo shvatite kako radi naš um. Znate i sami da mi u stvari nikad ne razmišljamo o tome kako radi naš um. Uobičajeno objašnjavanje sa kojim počinje i završava naše razmišljanje na tu temu glasi: Mislim – znači postojim. I to je to, ali to je samo fraza. Istina je mnogo složenija. Naš um je vrlo kompleksan sistem zato što se sastoji od tri vrlo posebna i različita dijela. Svaki taj dio radi svoj posao pri tome ne mareći za ostale dijelove i zato se oni međusobno teško sporazumijevaju. No krenimo redom da vidimo koja su to tri dijela uma smještena u nama.

Svjesni um ili svijest je prvi nivo. To je dio uma koji radi sad, ovog trenutka dok Vi čitate ovaj tekst. Svijest je racionalni, analitičko-procjenjujući dio našeg uma.
Podsvjesni um ili podsvijest je drugi nivo. Ovo je moćni ciljno orijentirani dio našeg uma. To je emotivni dio uma koji ne poznaje logiku koja vlada na našem svjesnom nivou.
Nesvjesni um je treći nivo i na ovaj dio uma se ne može svjesno utjecati. Hajde zato prvo da njega pojasnimo. Ovaj dio našeg uma ima dvije osnovne funkcije: Prvo on kontrolira snagu ili slabost našeg imuno-sistema, a druga je: kontrolira naše automatske tjelesne funkcije kao što su otkucaji našeg srca, disanje, krvotok i druge funkcije na koje se ne može utjecati svjesnom voljom.

Model uma

 

SVJESNI DIO UMA – SVIJEST

Ovo je filter realnosti našeg mozga koji je odgovoran za naše racionalno razmišljanje, logično objašnjavanje, otkrivanje Vaše istine i svjesne odluke. To je Vaš doživljaj stvarnosti. Snaga volje je smještena u ovom dijelu uma. Naš svjesni dio uma je mjesto gdje provodimo najviše vremena. Ovaj dio našeg uma obavlja četiri funkcije za nas:

* Analiza je prva od njih.
To je dio svijesti koji promatra svako dešavanje, rastavlja ga na dijelove i predlaže načine rješavanja tog problema. To je ujedno dio koji stvara stotine odluka koje donosimo svakog trenutka. Odluke za koje mislimo da su automatske, ali u stvari nisu. Kao npr. da li da otvorim vrata, da li da upalim svjetlo, da li da obučem jaknu? Obično, mi za ovakve stvari mislimo da su automatske funkcije, ali nisu. Mi uvijek moramo prvo donijeti odluku da li da to uradimo ili ne.

* Racionalni dio je drugi dio naše svijesti.
Ovaj dio naše svijesti nas ponekad dovodi u problem. Jer ovo je dio našeg svjesnog uma koji opravdava sve naše postupke bez obzira kakvi su (pušenje, pretjerano unošenje hrane, alkoholizam). Njegov jedini i osnovni zadatak je da nam daje samo za nas logična objašnjenja, kako za sve naše postupke tako i za uzroke tih postupaka.

Kao što znate, ako nemamo objašnjenje zašto nešto radimo onda postajemo anksiozni, nervozni i frustrirani. Ako to stanje potraje dovoljno dugo, obično dovodi do ozbiljnih mentalnih i fizičkih poremećaja. Duševne ustanove su prepune ljudi koji rade neke stvari, a pri tome ne znaju zašto to rade.

Jedini problem sa ’’ovim pravim – racionalnim razlogom’’ nekog našeg ponašanje je taj što to nikad nije pravi razlog.
Na primjer, pušači kažu: Puše zato što ih to smiruje, daje im vrijeme da smireno razmisle o nečemu i sl. Debeli ljudi kažu: Ja sam debeo zato što jedem kad mi je dosadno, kad sam nervozan, kad sam tužan, kad sam pospan, kad sam….

Što je zajedničko svim ovim navedenim razlozima. Naravno, sigurno ste to već primijetili, svima je zajedničko, što to nisu pravi i stvarni razlozi. Pušači prije nego što su stvorili naviku, čuli su neke druge pušače kako pričaju: Pušim zato što me to smiruje, pušim zato što… Debeljuce su čule druge debeljuce kako kažu: Jedem zato što sam nervozan, jedem zato što mi je dosadno, jedem zato što….. Sad vjerojatno shvaćate kako ’’racionalni razlozi’’ nekog našeg ponašanja, koje nam daje naša svijest nisu pravi i skoro uvijek su netočni.

* Snaga volje je treći dio naše svijesti.
Snaga volje je gorivo koje nas pokreće na akciju. Snaga volje traje onoliko dugo koliko traje adrenalin koji se stvorio sa idejom o promjeni – znači vrlo kratko. Vi možete reći: ’’Bacit ću cigarete i baš ništa na kugli zemaljskoj me neće natjerati da ponovo zapalim!’’ Eh, pa svi znamo koliko to obično traje…. Vrlo dobro vam je poznato kad počnete sa dijetom koliko obično izdržite prije nego što uđete u frižider i zaključate vrata za sobom… Svi ovi poduhvati, pardon pokušaji, traju upravo onoliko koliko traje injekcija adrenalina koja je stvorena tom idejom ili željom. Kad adrenalin nestane, stara navika se vraća, ovog puta još jača i još izraženija.

* Kratkotrajna memorija je četvrti dio naše svijesti.
Ovo je memorija koja nam je potrebna za svakodnevne aktivnosti. Koji je put do mog posla? Kako se zove moj suprug, majka, otac? Kako mi se djeca zovu? Koji je broj mog kućnog i mobilnog telefona? To je memorija koja nam je potrebna da prođemo kroz svaki uobičajeni dan. Ove četiri stvari su sve što naš svjesni dio uma radi, samo to i ništa više.

Podsvjesni dio uma – podsvijest

Mjesto gdje Vi stvarate svoju sudbinu je na nivou ispod svjesnog dijela, na nivou koji se zove podsvjesni um tj. podsvijest. Podsvjesni um je nevjerojatno moćan. On može pretvoriti Vas u sve ono što želite da budete. Bogataša ili prosjaka, vitkog ili debelog, sretnog ili tužnog, što god da ste u stanju da zamislite, to možete imati i postati.

Da bi ste bolje razumjeli kako podsvijest funkcionira, najjednostavnije je da je usporedimo sa kompjuterom, zato što ona upravo tako funkcionira. Vi znate da kad kupite novi kompjuter, donesete ga kući postavite na stol, upalite i pokušate da nešto uradite s njim – ništa. Razlog za to je, što u kompjuteru nema nikakvog programa. Kompjuter da bi radio mora imati instalirane određene programe i on radi samo na osnovu tih ubačenih programa. Isto tako Vi vrlo dobro znate da kad jednom obrišete neke programe, da li namjerno ili slučajno kompjuter više ne može da radi operacije koje su bile vezane za taj program. Npr. Ako izbrišete programe za slušanje muzike, nema smisla što imate muziku snimljenu ona se ne čuje. Znači kompjuter radi samo na osnovu postojećih programa koji su u njemu.

E, upravo je to način i princip po kome radi naša podsvijest. Ona je u stvari savršen biološki kompjuter. Svakoga dana mi programiramo naš kompjuter kroz naša životna iskustva. Kad smo se rodili, naši kompjuteri su bili skoro potpuno prazni, bilo je par programčića u nesvjesnom dijelu i to je sve. Svakog dana od tada mi dodajemo neke nove programe. Osnovno pravilo našeg kompjutera je sljedeće: On nas održava onakvom osobom kakvom nas stvori na osnovu programa koje smo mu dali i koje ćemo mu davati sve dok smo živi.

Na primjer, ako naš kompjuter na osnovu naših iskustava smatra da smo debeljuce, mi to i jesmo. Ako misli da smo: vitki, pušači, nesretni ili pak super uspješni onda mi to definitivno jesmo. On stalno pregledava sva naša iskustva i donosi odluku kakva smo mi osoba. Ovaj kompjuter je izuzetno brz i precizan, svi podaci bivaju obrađeni trenutno i on funkcionira na osnovu tih programa. Kao rezultat njegovog rada mi smo to što jesmo. No hajde da vidimo koji su dijelovi tog našeg super kompjutera odnosno naše podsvijesti:

Prvi dio je – trajna memorija.
Memorija u kojoj su pohranjena sva naša dešavanja od trenutka rođenja do sad. Svaka informacija koja je ikad primljena kroz bilo koje od naših 5 osjetila, čuva se ovdje. Tako da počevši od trenutka, kad je stvoren mozak u maminom trbuhu, sve što smo čuli, osjetili ili doživjeli ostavlja trag u nama. Tako počinje stvaranje velike baze podataka, iz koje se stvaraju naša uvjerenja, navike i modeli našeg ponašanja. Svi ti podaci nas pretvaraju u ono što smo danas. Svaka naša buduća misao, buduća reakcija kao i naše buduće osjećanje u vezi nekoga ili nečega, sve se to zasniva na osnovu naših iskustava iz prošlosti. Mi smo proizvod zbroja svih naših prošlih iskustava. Sigurno Vam se desilo, u toku nekog razgovora da se sjetite neke uspomene ili dešavanja koje ste odavno svjesno zaboravili, a to je u stvari sve vrijeme bilo sačuvano u trajnoj memoriji.

Podsvjesni dio uma je kao video kamera koja snima non-stop, čak i dok Vi spavate. Sve što Vam se ikad desilo, što ste ikad čuli, pomirisali ili osjetili je trajno smješteno i zaključano u velikoj banci memorije Vaše podsvijesti. Mi nikad ništa ne zaboravljamo. Ako postoji razlog, hipnozom možemo ući u trajnu memoriju, a Vi ćete imati osjećaj kao da putujete nazad kroz vrijeme. Npr. u hipnozi se možete vratiti nazad u vrijeme Vašeg prvog rođendana ili ako želite samog trenutka Vašeg rođenja. To nije samo sjećanje ili trenutak, Vi ste u stvari ponovo u tom vremenu i sve se ponovo dešava. Možete vidjeti sve detalje oko sebe, osjetiti sve mirise, osjetiti okus kolača na Vašem nepcu i čuti sve ljude koji su tamo sa Vama. Da ponovim. Mi nikad ništa ne zaboravljamo na podsvjesnom nivou uma, samo ne znamo kako da svjesno pristupimo tim sjećanjima.

Drugi dio naše podsvijesti su navike.
Navike su posljedica ponavljanja inicijalne sugestije. Ako su Vam kao djetetu roditelji ponavljali kako “brzo učite i lako pamtite” sve što čujete ili vidite…. Vi upravo tako i reagirate na svaku novu materiju koju proučavate. Pušači prije nego što su stvorili naviku, prvo su slušali neke druge pušače kako pričaju: Pušim zato što me to smiruje, pušim zato što…… Ovo važi kako za pozitivne tako i za negativne programe ponašanja tj. navike.

Mi imamo tri vrste navika. Samo tri. Vi znate da imate neke dobre navike i imate neke loše navike. Svi ih imamo, zar ne? Ali, većina naših navika nisu ni dobre ni loše, većina naših navika su stečene navike. Navika je automatska reakcija na neko dešavanje. Npr: Kad telefon zazvoni mi ga ne promatramo i pitamo se što da radimo, nego ga automatski uzimamo i u zavisnosti od našeg raspoloženja odgovaramo na neki određeni način.

Treći dio su emocije i osjećanja.

Postoje tri osnovne emocije:
Pozitivna – Da, to mi sviđa, ja to hoću.
Neutralna – Ma, svejedno mi je, kako god.
Negativna – Ne, to mi se ne sviđa, ja to neću.

Kao posljedica ovih emocija, javlja se naša fiziološka (tjelesna) reakcija koju nazivamo osjećaji. Znači osjećaji su fiziološka (tjelesna) reakcija na jednu od osnovnih emocija. U zavisnosti od snage emocije, kojom reagirate na nekoga ili nešto, imamo odgovarajuće osjećaje kao što su: ljubav, mržnja, strah, sreća, radost, nervoza….

Ponekad nas naši osjećaji dovedu u problem. Svjesni dio uma ne zna kako baratati osjećajima, zato što to nije njegov posao. Svaki put kad nam se u nekoj situaciji pokrenu osjećaji, naš svjesni um se otvara i mi se ponašamo prema takvoj situaciji sa naše emotivne strane uma tj, podsvjesno. Što će reći: Kad neka sadašnja situacija počne vibrirati u skladu sa nekom prošlom situacijom ili dešavanjem, mi trenutno osjećamo emotivni flešbek. Što će reći ponovo se pokreće inicijalna emocija, ali ne na svjesnom nego na našem podsvjesnom-emotivnom nivou. Sigurno Vam se desila situacija, da u neku običnu razmjenu mišljenja odjednom unesete toliko žara i osjećanja, da naprosto potpuno izgubite kontrolu, zar ne? I kad situacija prođe, kad razmišljate o tom događaju, pitate se zašto ste tako burno reagirali i nemate objašnjenje otkud tolika emocija.

Četvrti i najvažniji dio naše podsvijesti je vizualizacija:
Ona je mnogo više nego Vaša kreativnost. Vizualizacija je Vaš doživljaj svijeta u kojem živite. Naravno, svaki čovjek ima drugačiju sliku o svijetu koji ga okružuje. Bez obzira što njegov doživljaj svijeta nema baš nikakve veze sa mojim pogledom na svijet, svakome od nas je njegov doživljaj svijeta apsolutna istina.

Vidite u čemu je poanta. U potpuno istom vremenu i okruženju, svako od nas ima svoju ideju u kakvom svijetu živi. Nikakve veze nema to što nam je isto okruženje i vrijeme u kome živimo, većina nas ima suprotne stavove o istom svijetu. Pri tome, svijet se nije promijenio, što god mi mislili o njemu. Znači, naša imaginacija stvara “Naš doživljaj svijeta”. Jednom stvoren naš doživljaj svijeta ostaje takav kao “Naša istina” sve dok ga ne promijenimo na “Podsvjesnom nivou”.

Ovaj dio naše podsvijesti je također zadužen čuvati nas od svake opasnosti, kako stvarne tako i zamišljene. Nekada ono što je zamišljeno u našoj podsvijesti ima utjecaj na nas kao i događaj koji se stvarno desio, naša podsvijest ne vidi razliku. Naša vizualizacija stalno brine o našoj sigurnosti. Čuva nas kako od realne tako i od zamišljene opasnosti. Realna opasnost je: strah da ne stupite na ulicu, a da ne pogledate lijevo i desno. Nerealna opasnost je strah od mase ljudi na ulici koji idu nekim svojim poslom. Ili strah od umiljatog malog psa.
Nažalost kod većine ljudi nakon godina negativnog programiranja jedna od osnovnih karakteristika njihove podsvijesti je negativnost. Poslije silnih sugestija koje su slušali i ponavljali sami sebi godinama: ti si nesiguran, odustani, ne vrijedi ni pokušavati, baš si nesposoban, baš sam debeo, ja sam pušač zato što… Njihova podsvijest je usvojila te i takve sugestije i pretvorila ih u “Njihovu istinu”. Zato što u trenutku i vremenu kada su prvi put čuli te i takve sugestije, nisu imali dovoljno znanja i životnog iskustva da ih odbace kao netočne i katastrofalno loše po njih.

Onog dana kada su odlučili da je vrijeme za pozitivne promjene i krenuli s puno entuzijazma bombardirati sebe “lijepim i pozitivnim sugestijama” o sreći i zdravlju desilo se-NIŠTA. Kako to? Zašto to? Pa ja iskreno želim promjene?

Evo primjera zašto Vaše pozitivne sugestije koje dajete sebi ne prolaze. Uzmimo bilo koju debelu osobu i pogledajmo njenu internu komunikaciju. Recimo kada izađe iz tuš kabine i pogleda se u ogledalu dok se briše. Što mislite što ona kaže sebi? “O, Bože baš sam debeo.” Takva misao ide do podsvijesti i podsvijest kaže: “Da, ovo odgovara programu po kome funkcioniram-prihvaćam ovu sugestiju.” Znači ova misao tj. sugestija je prihvaćena i samim tim pojačava već postojeći program razmišljanja po kojem ova osoba sebe doživljava kao debelog.

I onda onog dana kada ta ista osoba riješi da dovede svoj fizički izgled u red… Puna elana počne sa najnovijom “super brzom i super uspješnom dijetom” riješi da je pojača pozitivnim sugestijama i kaže sebi ispred ogledala: “Ja sam mršav, Ja fantastično izgledam.” Takva misao opet ide do podsvijesti i podsvijest kaže: “Ne, ovo ne odgovara programu po kojem funkcioniram-odbacujem ovu sugestiju.” Poslije par dana ili nedjelja ta osoba shvaća da ni pozitivne sugestije ni ta nova “super brza i super uspješna dijeta” ne daju rezultate i što mislite što kaže sebi? “O, Bože uvijek ću biti debeo.” Baš sam nesretan i…. ode do frižidera da se utješi. Zvuči Vam poznato? Ovo pravilo važi ne samo za težinu, nego i za sve druge programe našeg ponašanja i razmišljanja.

Dakle, Kako mi možemo unijeti sugestije u našu podsvijest?
Sad, vrlo je važno da razumijete da ideja, sugestija ili koncept koji uđu u našu podsvijest, moraju se dogoditi tj. bit će izvršeni. Na taj način Vi mijenjate program i podsvijest mora da radi u skladu sa tim novim programom. Ali to obično ne ide tako lako. Sad ću Vam to pojasniti.

Vi nešto odlučite, recimo da prekinete sa pušenjem. Odluka donesena na svjesnom nivou koja glasi: “Odlučio sam, ostavljam pušenje. Ništa me na ovom svijetu ne može zaustaviti da prekinem tu ružnu naviku.” Vaša svijest je oduševljena i kaže: To je sjajno, podržavam te 100% , bit ćeš super, bit ćeš zdrav i jak.

Ali da bi se ta fantastična promjena i ostvarila, ta ideja mora ući u Vašu podsvijest i tako promijeniti program Vašeg ponašanja i razmišljanja, “Vašu staru istinu – da ste pušač”. I naravno, Vi puni volje i elana počinjete slati tu poruku samom sebi tj. svojoj podsvijesti. Ja sam nepušač, super se osjećam bez cigareta…. Ali, tu se javlja mali problem! Postoji još jedan interesantan dio naše svijesti o kojem Vam do sada nisam ništa rekla. Taj dio je ključni igrač u procesu unošenja sugestija.

Posljednji dio naše svijesti, a nismo ga dosad spomenuli, zato što je to dio koji je potpuno kontroliran od strane podsvijesti naziva se Kritički faktor svijesti.

Ovo je dio zadužen, kako za informiranje tako i za čuvanje Vaše podsvijesti. On radi na osnovu pregleda već stečenih iskustava: doživljaja, utisaka, osjećanja – smještenih u podsvijesti. Kritički faktor radi tako što uspoređuje sugestije i ideje koje čujete ili dajete sebi sa Vašim postojećim modelima ponašanja i razmišljanja. Na osnovu te usporedbe on sugestije propušta u podsvijest ili ih prebacuje na snagu volje tj. odbacuje. To znači ako neka ideja ili sugestija nije u skladu sa već postojećim podsvjesnim programom ona ne prolazi u podsvijest i samim tim ne djeluje.

Vrlo važna informacija: Dijete do svoje 6 godine uopće nema „Kritički faktor”. A, sve do njegove 12 godine on je razvijen do nivoa od 50%. Znajući to, zamislite sad sve pozitivne i negativne informacije koje dijete prima bez ikakve mogućnosti da ih filtrira. Bukvalno sve što čuje i vidi, ide direktno u podsvijest. Sve ono što dijete do svoje 12 godine čuje i vidi, ono u to vjeruje bez razmišljanja i na osnovu toga stvara svoje modele budućeg ponašanja. Kako dobre tako i loše.

Vratimo se sad na našeg pušača da bi vam sve bilo jasno. Dakle kad te divne sugestije “neću da pušim, ja to ne želim, ja sam nepušač” stignu na granicu podsvijesti tu ih čeka “Čuvar vrata podsvijesti – Kritički faktor”. On tada pita podsvijest što da radi sa tim sugestijama. Sjetite se što smo rekli:“ Ako je neka ideja ili sugestija u skladu sa već postojećim podsvjesnim programom ona prolazi u podsvijest i počinje djelovati”. Ali podsvijest kaže: Čekaj, čekaj, pa on puši već dvadeset godina, njemu cigarete trebaju da bi bio smireniji, opušteniji i svi oni razlozi koje pušači ponavljaju sebi. Ne, to nije u skladu sa programom po kojem radim zadnjih 20 godina. Odbaci te ideje i pošalji ih na snagu volje. I pošto su to riječi šefa, kritički faktor ih jednostavno skrene na snagu volje, pa koliko izdrže tamo. Za odgovor na to pitanje upitajte svakog pušača koliko je puta “definitivno ostavljao pušenje” i koliko su ta ostavljanja trajala.

Sad kad ste shvatili što sprječava vaše pozitivne sugestije da uđu u podsvijest, hajde da vidimo na koji ih način možemo uspješno unijeti u Vašu podsvijest.

Ja koristim tehniku koja se zove hipnoza. Evo što hipnoza radi za Vas: Hipnoza briše kritički faktor svijesti koji sprječava ulazak sugestija u podsvijest. Da bi bilo koja sugestija prošla u podsvijest Vi svjesno morate željeti promjenu koju ta sugestija izaziva. Znači Vaša želja za promjenom je ono što sugestiji daje potrebnu emotivnu snagu.

Ono što morate znati je “Sugestije su jedini alat kojima se hipnotizer služi”. Vaša želja za promjenom i Vaš mentalni stav s kojim prihvaćate sugestiju je ono što Vas vodi do uspjeha. Dakle, kada čujete sugestiju Vi morate izabrati jedan od četiri moguća mentalna stava u vezi te sugestije. Ovaj Vaš izbor određuje da li će sugestiji biti dozvoljeno da prođe u podsvijest ili će biti odbačena. Ako je sugestiji dozvoljeno da uđe, Vi ćete imati željenu promjenu, a ako je odbačena – nema nikakve promjene.

Koja su to četiri mentalna stava za prihvaćanje sugestija?

Prvi je kada čujete sugestiju Vi pomislite: “Sviđa mi se, znam da će djelovati”. Takav mentalni stav dozvoljava sugestiji da prođe i započne promjenu u Vašoj podsvijesti i samim time u Vašem životu.

Drugi je kada čujete sugestiju Vi pomislite: “Ne znam, svejedno mi je”. Vaša svijest automatski blokira tu sugestiju i ona ne prolazi do podsvijesti.

Treći je kada čujete sugestiju Vi pomislite: “Ne sviđa mi se”. Ta sugestija je odmah odbačena. Zadnji mogući mentalni stav je onaj koji je vjerojatno izazvao najviše neuspjeha sa hipnozom.

Četvrti je kada čujete sugestiju Vi pomislite: “Sviđa mi se, nadam se da će djelovati”. Nadam se je blizanac riječi pokušat ću, a riječ pokušat ću automatski znači neuspjeh.

Kada pogledate unazad na svoj život, ako ste iskreni prema sebi svaki put kad ste nešto “pokušavali” obično niste uspjeli. “u redu mama pokušat ću” ,“u redu tata pokušat ću”. Pokušat ću jednostavno označava neuspjeh. Kada razmislite o svom životu, svaki put kad ste rekli “Uradit ću to i odmah ustali da to i uradite – bili ste uspješni”. Tako da ako na sugestiju reagirate sa riječima “nadam se ili pokušat ću”, ta pozitivna sugestija bez obzira koliko vam se sviđa bit će odbačena.

Evo vam malog besplatnog savjeta. “Ako iz svog osobnog i profesionalnog rječnika od ovog trenutka izbacite riječi “nadam se i pokušat ću”, u roku od tjedan dana osjećat ćete se mnogo bolje nego što ste se osjećali dugo vremena”.

Da ponovim i naglasim: Jedini način da pozitivna sugestija uđe u Vašu podsvijest je, da kad čujete sugestiju Vi pomislite: “Sviđa mi se, znam da će djelovati”. Sve sugestije koje su prihvaćene sa ovim mentalnim stavom djeluju odmah. To znači da ćete Vi postići pozitivnu promjenu zbog koje ste došli na hipnozu. Ako moje sugestije pratite nekim od preostala tri stava, za Vas neće biti uspjeha. Ja ne mogu na silu ugurati sugestije u Vaš um, samo Vi možete izabrati da ih prihvatite.

Hipnoza je 100% Vaše unutarnje stanje odnosno Vaše raspoloženje. Vi ste taj koji bira dopustiti sebi da se to stanje dogodi. Vi možete prekinuti ovo stanje u svakom trenutku čak i sa najmanjom idejom da ne želite da Vam se ono dešava. Hoću da razumijete sljedeću stvar: Svako čiji IQ je preko 70 i želi da uđe u hipnozu, može postići njen najdublji nivo. Vjerojatno se pitate – koliko brzo? U roku od par minuta. Jedini razlog koji može nekoga zaustaviti od ulaska u takvu mentalnu superiornost je strah ili nerazumijevanje što je hipnoza i što nam to ona omogućava.

Da bi Vam bilo jasnije zašto se neke ideje o životu naprosto lijepe i ponavljaju u nama evo par prirodnih zakona koji to objašnjavaju.

 
Početna Um i podsvijest Kako funkcionira naš um